ZANIMLJIVOSTI – LJEKOVITO BILJE

ANIŠ, anis, sladki janež (Pimpinella anisum L.) je jednogodišnja zeljasta štitarka iz biljne porodice Apiaceae (Umbelliferae). Cvate od svibnja do kolovoza s bijelim sitnim cvjetićima udruženim u šitac. Koriste se zreli plodići (takozvano «sjeme»), koji sadrže do 4% eteričnog ulja i do 10% masnog ulja.

Čajni oparak zrelih plodića koristi se:

  • protiv nadutosti i grčeva u crijevima,
  • za pospješenje probave i kod želučanih tegoba,
  • za jače lučenje mlijeka kod dojilja,
  • za pospješenje slabe ili izostale menstruacije,
  • za prekrivanje neugodnih mirisa,
  • za bolje mokrenje kod vodene bolesti,
  • protiv truljenja zubnog mesa,
  • kod upale krajnika (zajedno s kaduljom i metvicom),
  • kod sluzavih oboljenja pluća,
  • za smirenje razdražljive djece,
  • za prestanak dosadnog štucanja ili podrigivanja.

Eterično ulje aniševog sjemena koristi se:

  • za izradu masti protiv ušiju u kosi i svraba (3g eteričnog ulja na 30g svinjske masti),
  • za zacjeljivanje rana,
  • protiv uboda kukaca.

ARTIČOKA (Cynara scolymus L.), iz biljne porodice Asteraceae, uzgaja se kao povrće čiji pricvjetni listovi sadrže do 15% ugljikohidrata u obliku inulina pa se preporučaju kao hrana dijabetičarima. Zbog obilnog sadržaja željeza, mangana i fosfora te beta-karotena (provitamina A), B1, B2 i C vitamina pricvjetni listovi artičoke u obliku pripravaka (povrće, ili sok, ili kapi, ili oparak) oporavljaju jetru od trovanja i bolesti jetre te čiste mulj iz žučnjaka i bubrega.

Uživanje artičoke:

  1. potiče stanice jetre na povećanu proizvodnju žuči, potiče žučnjak na istiskivanje žuči,
  2. potiče bubrege na jače lučenje mokraće, sprečava zastoj rada bubrega kao razlog za dijalizu,
  3. potiče pražnjenje crijeva i vrši detoksikaciju svih unutarnjih organa,
  4. potiče uklanjanje suvišnog kolesterola i šećera iz krvi i olakšava rad srca,
  5. pojačava lučenje mlijeka kod dojilja,
  6. otklanja opću slabost organizma nakon bolesti ili tijekom kronične bolesti (astenija).

Duljom primjenom listova artičoke (dulje od 6 tjedana) poboljšavamo cirkulaciju kod arterioskleroze, poboljšavamo pokretljivost zglobova kod reumatoidnog artritisa, čistimo zglobove, bubrege i žučnjak od nataloženih kristalića teško topivih soli (giht ili ulozi) te poboljšavamo stanje kože (nestaju prištići, smanjuju se bore i koža poprima zdraviji i mlađi izgled.

Listovi artičoke (već u dvotjednoj primjeni) prekidaju napredovanje ciroze jetre i potiču regeneraciju jetre. Mučnine, povraćanje, nadutost ili grčeve otklanjaju u roku 2 sata od primjene.

U korištenju gorkih pripravaka artičoke ne smije se koristiti šećer ili med.

BOROVNICA (Vaccinium myrtillus L.) je niski listopadni grm iz biljne porodice Ericaceae. U svibnju i lipnju cvate rozasto-zelenkastim, vrčastim cvjetićima, a tijekom srpnja se beru crno-modre bobice kao ljekovito šumsko voće.

Suhi listovi borovnice  (ubrani tijekom cvatnje) koriste se u čajnim mješavinama protiv visoke razine šećera u krvi. Listovi ubrani  kasnije, zajedno s plodovima, nemaju u sebi glikozid mirtilin pa u primjeni ne snižavaju šećer u krvi.

Smjesa suhih listova i plodova koristi se kao čajni oparak:

  • protiv upornog proljeva i upale crijeva,
  • za smirenje grčeva i bolova u crijevima,
  • protiv akutne upale bubrega i mjehura,
  • protiv kašlja i hripavca.

Napomena: dulja upotreba samih listova borovnice (pijenje čajnog oparka) nije preporučljiva zbog prisutnog slobodnog hidrokinona, ali je preporučljiv čajni oparak za trljanje vlasišta protiv ispadanja kose.

Za malu djecu (kao i za odrasle) koriste se pripravci od svježih ili suhih plodova kao provarak, ili kaša, ili sok:

  • protiv proljeva i grčeva u crijevima,
  • za jačanje i poboljšanje krvne slike kod anemije,
  • za poboljšanje rada jetre i lučenje žuči,
  • kod arterioskleroze i slabe cirkulacije,
  • protiv upale desni i upale grla.

BREZA (Betula pendula Roth., sinonim: Betula verucosa Ehrh.) je drvo bijele kore iz biljne porodice Betulaceae. Koriste se lisni pupoljci, listovi ubrani do 1. svibnja, kora, muške rese ubrane u proljeće (travanj, svibanj) i brezov svježi sok iz drveta (najbolje u svibnju).

Primjenjuje se kao čajni oparak od lisnih pupoljaka ili listova, kao uvarak od kore, kao suhi prah od mljevenih resa ili kao svježi sok iz drveta:

  • za jače izlučivanje mokraće (čak 6 puta više),
  • za uklanjane tegoba kod reume, gihta i artritisa,
  • za smirenje upale bubrega, mjehura i prostate,
  • za ubrzavanje trošenja masnih zaliha kod pretilih osoba,
  • za izlučivanje suvišne tekućine (edemi nogu, vodena bolest),
  • protiv različitih kožnih bolesti (psorijaza, ekcemi, lišajevi itd.),
  • protiv različitih vrsta tumora na koži,
  • kod težih bolesti jetre (ciroza, hepatitis),
  • za topljenje kamenca u bubregu, mjehuru i žučnjaku,
  • kod anemije i skorbuta,
  • kod crijevnih parazita,
  • za jačanje korijena kose i protiv prhuta,
  • protiv virusnih bolesti (herpes, gripa, HPV itd.)

ČESTOSLAVICA, razgon, zdravilni jetričnik (Veronica officinalis L.) je niska puzava, često razgranata zeljasta trajnica iz biljne porodice Scrophulariaceae. Cvate od kraja travnja do kraja srpnja plavim cvjetovima (sa 4 nejednake latice), koji na vrhu svake grančice čine gronju.

Suhi vrškovi u cvatu koriste se kao čajni oparak ili kao tinktura:

  • protiv tuberkuloze, upale pluća, astme, bronhitisa, KOPB-a (kronična opstruktivna plućna bolest),
  • protiv hepatitisa, žutice, ciroze jetre,
  • protiv glavobolje, migrene,
  • protiv steriliteta kod žena,
  • protiv akutne upale gušterače,
  • za bolje lučenje žuči i probavnih sokova,
  • kod poremetnje u probavi,
  • za bolje mokrenje i uklanjanje reume, gihta i artritisa,
  • protiv staračkog svrbeža, ekcema i lišajeva.

Napomena: udruženo djelovanje čestoslavice i drugih biljaka u čajnoj smjesi je još više učinkovito.

ČISTAC, ljekoviti čistac, betonika, bukvica, ranilist, navadni čistec (Betonika officinalis L., sinonim: Stachys officinalis (L.)Trev.) je višegodišnja zeljasta biljka iz biljne porodice Lamiaceae, visoka do 60 cm. Cvate od lipnja do rujna ružičasto-grimiznim usnatim cvjetovima, koji na vrhu stabljike čine klas i par centimetara ispod klasa često čine još do tri razmaknuta kuglasta cvata u pazušcima listova.

Sami listovi ili vrškovi u cvatu (gornja trećina) koriste se osušeni kao oparak, provarak ili kao tinktura (rijetko kao svježi sok iz svježih listova):

  • izvana za zacjeljivanje svih vrsta rana,
  • izvana za zacjeljivanje rana kod proširenih vena,
  • kod upale desni i parodentoze,
  • kod gastritisa, čira na želucu i dvanaesniku, viška želučane kiseline,
  • kod upale grla, bronhitisa, astme, hripavca, KOPB-a,
  • kod djece koja mršave bez nađenog razloga.

Napomena: biljka s korijenom, iskopana nakon cvatnje, koristi se učinkovito protiv vodene bolesti i žutice.

GLOG postoji u dvije vrlo slične vrste:

  • Crataegus oxyacantha L. ili laevigata (Poir.)DC : crveni glog, obični glog
  • Crataegus monogyna Jacq.: bijeli ili jednovratni glog, zaštičena biljna vrsta.

Crveni glog cvjeta bijelim cvjetovima od početka svibnja do polovine lipnja.  Bijeli glog cvjeta 2 tjedna iza crvenog gloga.

Sakupljaju se listići i cvjetovi u vršnim čupercima crvenog gloga. Od sušenih cvjetova i listića priređuje se čajni oparak (1 mala žlica na četvrt litre vrele vode, 3 puta dnevno).

Tinktura sadrži do 3 puta više aktivnih tvari nego čajni oparak.

Primjena čajnog oparka ili tinktura od vršnih čuperaka cvjetova i listića crvenog gloga vraća kardio-vaskularne bolesnike u novi život sa slijedećim učincima:

  • jača i regulira nervozni rad srca,
  • snizuje previsoki tlak i povisuje preniski tlak, uzrokovan slabošću srčanog mišića,
  • otklanja upalu srčanog mišića i srčanih zalistaka,
  • otklanja smetnje u radu srca kod menedžerske bolesti,
  • otklanja smetnje u radu srca i u cirkulaciji zbog ovapnjenja žila (arterioskleroza),
  • otklanja ili ublažava aritmiju te uravnotežuje ubrzani ili usporeni srčani ritam,
  • ublažava posljedice infarkta srca,
  • otklanja smetnje u klimakteriju,
  • ubrzava izlječenje kod upale pluća, gripe i bronhitisa s visokom temperaturom te smiruje kašalj,
  • olakšava posljedice osaljenja i proširenja srca,
  • uklanja predinfarktna stanja (angina pectoris),
  • usporava starenje kože.

IMELA, bijela imela, omela (Viscum album L.) iz biljne porodice Loranthaceae je polunametnička biljka na različitim vrstama drveća. Imela cvate od kraja veljače do kraja travnja i tada se beru vrškovi grančica do trećeg  koljenca (mogu se sabirati vrškovi bez bez bobica  u kasnu jesen). Najljekovitija je imela sa hrasta i topole.

Osušeni listići imele koriste se u obliku čajnog naljevka (6 čajnih žlica usitnjenih suhih listića

moči se preko noći u 6 decilitara vode, procijeđeno piti po 1 decilitar prije i poslije doručka, ručka i večere) ili se koristi u obliku tinkture (3 puta dnevno po 10 kapi u 2 decilitara vode).

Kura traje 6 do 10 tjedana.

Učinci primjene naljevka ili kapi imele:

  • jača metabolizam i detoksikaciju,
  • jača lučenje probavnih sokova i žuči,
  • normalizira razinu šećera u krvi,
  • čisti krvne žile kod arterioskleroze i moždanog udara,
  • jača rad srca oslabljenog uslijed starosti,
  • normalizira srčani ritam te previsoki i preniski krvni tlak,
  • uklanja bolove i normalizira krvarenje tijekom menstruacije,
  • smanjuje tumore, benigne ili maligne,
  • poboljšava stanje kod padavice (epilepsije),
  • zaustavlja krvarenje u plućima i u crijevima,
  • uklanja vrtoglavicu, kronični umor i klimakterične tegobe,
  • smiruje tegobe kod kroničnih grčeva i histerije,
  • normalizira rad štitnjače kod hipertireoze.

Napomena: Iako su bobice bijele imele otrovne za konzumaciju, mogu se izvana upotrijebiti kao mast za mazanje upaljenih vena, čireva i ozeblina: 25 g svježih bobica zgnječiti u 25 g svinjske masti, dobro izmiješati i mazati 5 do 7 dana, ujutro i navečer.

IVANJSKO CVIJEĆE, žuta broćika, rumena lakota (Galium verum L.) je zeljasta trajnica iz biljne porodice Rubiaceae, cvate sitnim žutim cvjetićima od svibnja do rujna u metličastim ili gronjastim  gustim cvatovima, mirisa na med.

Koriste se cvjetovi i listovi sa gornje polovine stabljike u obliku čajnog oparka ili soka iz svježe biljke.

Svježi sok se primjenjuje:

  • kod raka kože (izvana kao oblog)
  • protiv debljine (iznutra)
  • protiv gušavosti (izvana kao oblog i iznutra)
  • protiv lišajeva i ekcema (izvana kao namaz)

Čajni oparak (2 čajne žlice suhih cvjetića i listića na četvrt litre vode) primjenjuje se:

  • kod raka kože (izvana kao oblog i iznutra),
  • kod unutarnjeg raka (kao svježe pripremljen napitak),
  • kod gastritisa i upale crijeva,
  • kod upale desni i upale jezika,
  • kod vodene bolesti i edema nogu,
  • kod bolnog mokrenja i upale mjehura i bubrege,
  • kod bolesne debljine,
  • kod natečenih žlijezda,
  • kod kamenca u bubregu i mjehuru,
  • kod dječje padavice.

MAJČINA DUŠICA, majkina dušica, babina dušica, materina dušica (Thymus serpyllum L.) je do 20 cm visoki mirišljavi polugrmić iz biljne porodice Lamiaceae, koji cvate od svibnja do rujna usnatim cvjetićima, crvenkasto-grimizne boje, skupljenim u glavičaste cvatove na vrškovima grančica.

I hrvatski i latinski naziv je zajednički naziv za desetak vrsta u Hrvatskoj, koje se međusobno teško razlikuju i tvore puno križanaca. Jedino se zasebno izdvaja vrtna majčina dušica ili timijan (Thymus vulgaris L.) kao polugrm, visine do 50 cm, odrvenjelih stabljika i oštrijeg mirisa na timol.

Koriste se suhi listići i cvjetići u obliku čajnog oparka ili tinkture ili kao eterično ulje ili kao začin.

Čajni oparak (1 čajna žlica suhih listića i cvjetića na 2 dL vrele vode, stoji 10-15 minuta, procijediti, piti 3 šalice dnevno) se koristi:

  • kod kašlja sa puno sluzi (bronhitis, hripavac, prehlada),
  • kod nervoze, nadimanja i grčeva u želucu i crijevima,
  • kod upaljenih limfnih žlijezda (škrofuloza),
  • kod anemije, bljedoće i loše cirkulacije,
  • kod glavobolje i nesanice.

Po 20 kapi tinkture u 2 decilitra vode ili čajnog napitka koristi se umjesto čajnog oparka.

Protiv crijevnih parazita koristi se do 8 kapi eteričnog ulja u čaši soka uz primjerenu upotrebu ricinusovog ulja za izbacivanje polumrtvih parazita.

Iz pučke medicine: Čajni oparak majčine dušice je učinkovit kao sredstvo protiv alkoholizma. Pijanoj osobi treba dati 1 litru čajnog oparka u obrocima po 1 gutljaj svakih 15 minuta. Za par sati nastupa povraćanje, obilno mokrenje i znojenje uz porast odvratnosti prema alkoholu. Kod ponovljenog pijanstva treba ponavljati ovaj tretman. Nakon trećeg ili četvrtog ponovljenog pijanstva odvratnost prema alkoholu će biti dovoljno visoka za daljnu apstinenciju od alkohola.

Osobe s epilepsijom trebaju bar 2 puta godišnje provesti 3-tjednu kuru pijenja čajnog oparka: 3 puta po 2 decilitra čaja 1 sat prije jela.

Kod krasta i osipa na dječjoj koži treba ispirati kožu s jakim čajnim oparkom 2 puta dnevno.

Za jačanje funkcija mozga treba kroz 7 dana trljati glavu s razrijeđenom tinkturom ujutro i navečer po 10 minuta i istovremeno piti po 1 šalicu čajnog oparka majčine dušice.

MARULJA, tetrljan gorčika, macina trava, jetrenjča, očajnica, črna meta (Marrubium vulgare L.) je do 60 cm visoka zelena trajnica iz biljne porodice Lamiaceae. Njoj je vrlo slična bijela marulja, bijeli tetrljan (Marrubium incanum Desr.) koja se ne koristi zbog slabije ljekovitosti. Broj zubaca čaške je 10 kod marulje i 5 kod bijele marulje. U sabiranju se često zamjenjuju. Marulja cvate od kraja lipnja do polovice rujna.

Osušeni vršak u cvatu koristi se kao čajni oparak ili kao tinktura:

  • kod natečene jetre, natečene slezene,
  • kod žutice, hepatitisa i ciroze,
  • za bolje lučenje žuči i bolju probavu,
  • za bolji rad jetre, gušterače, slezene i crijeva,
  • protiv suhog kašlja, hripavca, bronhitisa, astme, KOPB-a i tuberkuloze,
  • za uklanjanje aritmije i nervoze srca,
  • za čišćenje i jačanje krvi kod anemije,
  • protiv reume, artritisa, edema i vodene bolesti,
  • za normalizaciju bolne i neredovite menstruacije kod anemičnih žena,
  • za uklanjanje upala uro-genitalne sluznice i jajnika.

Napomena: zbog gorčine marulja se najčešće koristi u čajnoj smjesi kod upale jajnika, maternice, cerviksa i rodnice te kod ciste i mioma. To je «Čaj za policistične jajnike» sastavljen od jednakih dijelova marulje, vrkute, bijele ili žute mrtve koprive, nevena, lavande, pirike i mravinca.

MASLAČAK, žutenica, regrat (Taraxacum officinale Web.), iz biljne porodice Cichoriaceae cvjeta  od ožujka do listopada u obliku žutih cvjetnih glavica, koje sadržavaju mnogo jezičastih cvjetova te zriobom prelaze u «lampione». Gole, šuplje cvjetne stapke visoke su između 3 i 35 cm i sadrže mliječni sok koji snižava previsoku razinu šećera u krvi, a nakapan na bradavicu 2 puta dnevno, uklanja ju kroz 10 dana.

Od cvjetnih glavica priprema se sirup (maslačkov «med») za slabokrvnu djecu i odrasle s probavnim tegobama.

Svježi listovi maslačka u rano proljeće uživaju se kao ljekovita proljetna salata, a suhi listovi se koriste za čajni oparak.

Najljekovitiji je maslačkov korijen, svjež ili suh. Koristi se u obliku kapi, čajnog oparka ili 1-minutnog uvarka te u čajnoj smjesi kod bolesti jetre, gušterače i crijeva te bubrega i mjehura. Kapima od korijena maslačka poboljšavamo pamćenje, potičemo lučenje žuči, uklanjamo upalu pluća, bronhitis i infekcije gornjih dišnih puteva te jačamo imunitet i učinkovito detoksiciramo organizam. Zbog obilnog sadržaja silicija čajni uvarak korijena maslačka oporavlja kosti kod osteoporoze.

MATIČNJAK, melisa (Melissa officnalis L.) iz biljne porodice Lamiaceae  cvate od lipnja do kolovoza bijelim usnatim cvjetovima. Listovi mirišu na limun i taj miris jako privlači pčele. Listovi matičnjaka (u obliku čajnog oparka ili tinkture) koriste se:

  • za umirenje i opuštanje (antistresno djelovanje),
  • za poboljšanje intelektualne sposobnosti,
  • za uravnoteženje srčanog ritma kod tahikardije i aritmije,
  • za smirenje grčeva crijeva, žučnjaka, maternice itd.,
  • za jače lučenje probavnih sokova,
  • za uklanjanje vrtoglavice, migrene i obične glavobolje,
  • za smirenje žučnih napada,
  • za nadjeve u pitama zeljanicama ili kao začin.

METVICA paprena, paprena menta ili nana (Mentha piperita (L.) Huds.) iz biljne pordice Lamiaceae cvate od lipnja do kolovoza usnatim cvjetovima grimizno-ljubičaste boje, koji se skupljaju u duguljaste klasove na vrhovima grančica. Listovi izrazito mirišu na mentol.

Listovi paprene metvice koriste se (u obliku čajnog oparka ili tinkture):

  • kod ciroze jetre, hepatitisa, upale žučnjaka i žučnih kamenaca,
  • za bolje lučenje žuči i poboljšanje probave,
  • za stimulaciju živčanog sustava kod kroničnog umora, bezvoljnosti, depresije i migrene uzrokovane lošom probavom,
  • kao začin.

MRAVINAC, vranilovka, vranilova trava, dobra misel, origano (Organum vulgare L.) iz biljne porodice Lamiaceae cvate od kraja lipnja do polovine rujna usnatim purpurnim cvjetovima na oko 60 cm visokoj stabljici. Uz jadransku obalu i na otocima raste grčki mravinac (Origanum heracleoticum L.) s nešto više eteričnog ulja, s bijelim ili ružičastim cvjetovima. Listovi i cvjetovi obje vrste koriste se na jednaki način: u obliku oparka, ili tinkture, ili kao eterično ulje, ili kao začin.

Čajni oparak (1čajna žlica suhih listova i cvjetića na 2,5 decilitra vrele vode, stoji 10-15 minuta, piti 3 puta dnevno po šalicu čaja, prije jela) ili 3-4 kapi eteričnog ulja na kocki šećera sa čašom vode ili čaja koristi se:

  • za bolje lučenje žuči, sokova gušterače i crijevnog soka tijekom probave,
  • za jaču peristaltiku crijeva, za otklanjanje vjetrova i nadimanja,
  • za bolje izlučivanje sluzi kod kašlja (prehlada, gripa, hripavac, bronhitis, astma),
  • za otklanjanje glavobolje, nervoze, nesanice i histeričnih ispada,
  • za poboljšanje cirkulacije i bolje pamćenje.

Izvana se koristi tinktura u vodi (1:1) kao oblog protiv ekcema i kandidijaze.

Miris eteričnog ulja odbija kukce, naročito mrave (otuda naziv «mravinac»).

NEVEN, ognjič (Calendula officinalisL.) je jednogodišnja biljka iz porodice Asteraceae.

Cvate od svibnja do rujna narančastim cvjetnim glavicama, promjera 5 cm.

Koriste se cvjetne glavice bez stapke ili samo cvjetne latice u pučkoj medicini koriste se i listovi.

Primjenjuje se u obliku čajnkog oparka, tinkture i poznate nevenove masti:

  • kod hepatitisa, ciroze, mononukleoze,
  • kod upale žučnjaka, gastritisa, kolitisa,
  • kod čira na želucu i dvanaesniku
  • za smirenje kod stresa i poboljšanje rada srca,
  • protiv raka kože i raka želuca,
  • protiv upale uro-genitalne sluznice i upale maternice i raka maternice
  • protiv konjuktivitisa i za jačanje vida.

Napomena: najbolje je uzimati uvijek svježe priređeni čajni oparak za pijenje, za ispiranje ili kao oblog. (Zamjena je 20 kapi tinkture u 2 decilitra mlake vode.)

OMAN, alant (Inula helenium L.) je zeljasta trajnica, visoka do 2 metra iz biljne porodice Asteraceae. Cvate od kraja lipnja do kraja kolovoza žutim cvjetnim glavicama promjera do 8 cm. Koristi se korijen 2- ili 3-godišnje biljke, vađen u studenom. Primjenjuje se kao čajni oparak, provarak, uvarak, kao tinktura, kao omanovo vino, kao mast, ili se jednostavno komadići korijena žvaču:

  • za poboljšanje cirkulacije krvi i jačanje krvi,
  • za lakše izlučivanje tvrdokorne sluzi kod tuberkuloze,
  • za brže zacjeljivanje puknuća kosti, tetiva i ligamenata,
  • za bolje izlučivanje mokraće,
  • za sniženje razine šećera kod dijabetesa tip II,
  • protiv proljeva i mučnine, nadutosti i grčeva
  • za čišćenje kože od lišajeva i ekcema.

Napomena: duljim uzimanjem mogu se u jetri nagomilati tvari štetne za jetru. Zato se čaj s omanom koristi do 4 tjedna i onda 4 tjedna pauze. Kura se može ponoviti.

OPUTINA, ptičji dvornik, troskot, ptičja dresen (Polygonum aviculare L.) je jednogodišnja niska zeljasta biljka iz biljne porodice Polygonaceae. Cvate od kraja svibnja do kraja rujna sitnim zelenkastim do blijedo-ružičastim cvjetićima. Sabire se gornja polovina biljke u cvatu. Osušena se koristi kao čajni oparak, najčešće u čajnoj smjesi:

  • za čišćenje pijeska i otapanje kamenaca iz bubrega i mjehura i bolje lučenje mokraće,
  • za otklanjanje tegoba kod reume, gihta i artritisa,
  • kod bolesti jetre i žučnih kamenaca,
  • kod teških plućnih bolesti (astma, upala pluća, KOPB, tuberkuloza),
  • kod unutarnjih krvarenja (maternice, želuca, pluća), krvavog ulceroznog kolitisa i CROHN-ove bolesti,
  • za ispiranje upaljene uro-genitalne sluznice,
  • protiv povišenih razina kolesterola i šećera u krvi,
  • kod čira na želucu i dvanaesniku.

Koristi se svježa biljka kao dodatak salatama i varivima.

PUZAVA PIRIKA, pirevina, plazeča pirnica (Agropyron repens(L.) P.B.; najnoviji sinonim Elymus repens(L.)gould; stariji sinonimi: Triticum repens L. i Elytrigia repens(L.)Desv.), iz biljne porodice Poaceae (Gramineae). često se zamjenjuje sa puzavom zubačom (Cynodon dactylon(L.)Pers.). Obje napasno zakorovljuju oranice i polja nadzemnim vriježama i podzemnim podancima. Obje su ljekovite, pirika osjetno više. Psi i mačke jedu njihove listove za izbacivanje štetne hrane iz želuca.

Podanak pirike (vadi se u ožujku, travnju, rujnu i listopadu) upotrebljava se kao čajni oparak od čajnih mješavina, kao provarak ili kao tinktura od usitnjenog suhog podanka ili kao sok od svježeg usitnjenog podanka:

  • otklanja upalu bubrega, mjehura i mokraćnih kanala,
  • smanjuje i otklanja tegobe kod povećane prostate,
  • čisti pijesak i otapa kamence u bubregu i mjehuru,
  • potiče lučenje mokraće te otklanja tegobe kod reume, gihta i artritisa,
  • čisti krv, jetru, slezenu i crijevnu sluznicu,
  • potiče lučenje žuči i otapa žučne kamence,
  • otklanja upalu jetre, žučnjaka, gušterače i slezene-
  • pomaže kod plućnih bolesti (bronhitis, astma, upala pluća, KOPB, tuberkuloza),
  • regulira izlučivanje iz žlijezda i jača imunitet,
  • otklanja lišajeve i ekceme, osvježava kožu,
  • otklanja znakove iscrpljenosti i kroničnog umora,
  • pomaže kod CROHN-ove bolesti i ulceroznog kolitisa,
  • olakšava ženske tegobe prije, tijekom i iza menopauze.

Pirika uspješno zamjenjuje preslicu, kojoj je rok primjene ograničen na 2 tjedna, jer sadrži štetnu tvar – antivitamin B-1.

Iz pučke medicine:

4 jušne žlice suhog usitnjenog podanka staviti u 1 litru bijelog vina, prokuhati do 1 minutu (provarak), nakon pola sata procijediti, dodatno istiještiti talog u vino. Piti ovo vino po 1 malu čašicu prije obroka, 3 puta dnevno. Popiti unutar 2 tjedna kod urinarnih i jetrenih tegoba.

Kod upale pluća i tuberkuloze pije se provarak umjesto vode: 3 jušne žlice suhog usitnjenog podanka staviti u 1 litru vode, kuhati do 1 minutu (provarak), nakon 1 sat procijediti, popiti po 1 decilitar tijekom dana.

Kod bolnih zglobova i bolnih hemoroida stavlja se kašasti, vrlo topli oblog od provarka (5 jušnih žlica usitnjenog suhog podanka prokuhati u 5 decilitara vode). Ocijeđeni talog stavljati ujutro i navečer, a ocjeđeni provarak popiti u 3 obroka.

RUŽMARIN, ruzmarin, rožmarin (Rozmarinus officinalis L.) je grm iz biljne porodice Laminaceae, cvate plavim usnatim cvjetićima od ožujka do lipnja, u rujnu cvate ponovo.

Suhi igličasti listići koriste se kao čajni oparak, najčešće u čajnoj smjesi, jer u velikoj dozi ružmarin djeluje otrovno (do 1 čajna žlica na 3 decilitra vrele vode).

Iz svježih listića, destilacijom s vodenom parom dobiva se eterično ulje ružmarina. Ovo ulje koristi se kao sastojak mirišljavih vodica, šampona protiv prhuti i za porast kose, gela za kosu, masti i ulja za masažu i mazanje bolnih i upaljenih dijelova kože.

Čajni oparak listića ružmarina koristi se:

  • za ispiranje upaljene genitalne sluznice,
  • za pospješenje izostale menstruacije,
  • pospješuje zacjeljivanje rana,
  • ubrzava cirkulaciju krvi u tijelu i u mozgu,
  • poboljšava rad jetre i lučenje žuči,
  • ubrzava izmjenu tvari i čisti krv.

Alkoholna otopina eteričnog ulja (Spiritus Rosmarini) služi kao sredstvo za masažu (10 mL eteričnog ulja na 5 decilitra prepečenice):

  • kod uzetosti udova,
  • kod reumatskih bolova i slabosti mišića,
  • kod glavobolje i bolnih živaca (išijas),
  • kod duševne i tjelesne iznemoglosti.

Kod oslabljenog vida koristi se mlaka očna kupelj od čajnog oparka cvjetova ružmarina i cvjetova kamilice: 1 čajna žlica smjese na 2,5 decilitra vrele vode, stoji do 15 minuta. S pola čašice mlakog oparka ispirati oko 5-6 puta tako da se dovoljno čvrsto prisloni rub čašice obuhvatom oka (u pognutom položaju) i zatim se naginjanjem glave unazad više puta ispire  otvoreno oko.

Ružmarinovo vino pije se 3 puta dnevno po 1 mala čašica 1 sat prije obroka kod duševne iscrpljenosti, bljedoće, oslabljenog vida i sluha, za bolje izlučivanje mokraće i kod kroničnog umora (70 g suhih listića staviti u 1 litru bijelog vina, močiti 4 dana uz protresanje ujutro i navečer, procijediti i koristiti).

Iz pučke medicine:

Kuhati 2 minute 3 jušne žlice zdrobljenih suhih listića u pola litre kozjeg mlijeka, piti oko 1,5 decilitar toplog mlijeka 3 puta dnevno, 1 sat prije obroka:

  • za uklanjanje tuberkuloze pluća,
  • za odstranjenje raka kože, uz istovremene obloge od takvog mlijeka s ružmarinom.

Svježi i suhi listići ružmarina su izvrstan začin za skoro sva teška jela.

STOLISNIK, hajdučka trava, kunica, rman (Achillea millefolium L.) je zelena trajnica iz biljne porodice Asteraceae, cvate od kraja svibnja do kraja listopada prljavobijelim ili ružičastim cvjetnim glavicama, skupljenima u lažni štitac. Beru se samo listovi proljetne rozete (prije izbijanja stabljike), te gornja trećina biljke u cvatu. Koriste se samo listovi, svježi za dobivanje svježeg soka te suhi kao čajni oparak.

Od svježih svjetova dobiva se eterično ulje. Suhi cvjetovi koriste se kao čajni oparak, ili sami ili zajedno s listovima:

  • kod upale želuca (gastritis) i upale crijeva (enteritis, kolitis, ulcerozni kolitis),
  • kod nadutosti i grčeva u želucu i crijevima,
  • za jače izlučivanje mokraće i bolji rad bubrega,
  • protiv početnog dijabetesa tip II,
  • protiv krvavog kašlja i unutarnjeg krvarenja,
  • za ispiranje kod upale uro-genitalne sluznice,
  • za ispiranje rana i otklanjanje čireva (oblog),
  • za reguliranje izostale menstruacije,
  • kod tegoba prije, tijekom i iza menopauze,
  • za jačanje krvi kod anemije,
  • za brzo otklanjane žgaravice.

 

Napomena: kod nekih osoba već dodir sa stolisnikom u cvatu izaziva urtikarije.

TURICA, petrovac, repik (Agrimonia eupatoria L.) je zeljasta trajnica, visoka do 100 cm iz biljne porodice Rosaceae. Cvate žutim cvjetovima od kraja svibnja do kraja kolovoza.

Koriste se listovi (ubrani tijekom cvatnje) ili gornja polovina biljke u cvatu kao čajni oparak, ili tinktura, ili mast:

  • za zacjeljivanje rana i opeklina,
  • za uklanjane upale desni i paradentoze,
  • za grgljanje kod upale grla,
  • za ispiranje očiju kod konjuktivitisa,
  • za uklanjanje žutice, hepatitisa i ciroze,
  • za uklanjanje pijeska i kamenaca iz žučnjaka,
  • za uklanjane pijeska i kamenaca iz bubrega i mjehura,
  • za uklanjanje upale bubrega i mjehura,
  • za uklanjane upale gušterače,
  • za regulaciju razine šećera i kolesterola u krvi,
  • za uklanjanje upale i oteknuća slezene,
  • za uklanjanje gastritisa, upale crijeva i grčeva,
  • kod krvavog ulceroznog kolitisa i CROHN-ove bolesti,
  • protiv reume, gihta i artritisa,
  • protiv bolova u rukama i nogama i kod križobolje,
  • protiv plućnih bolesti i tuberkuloze.

VALERIJANA, odoljen, špajka (Valeriana officinalis L.) iz biljne porodice Valerianaceae cvate od kraja svibnja do kraja kolovoza bijelim ili ružičastim cvjetićima, koji na vrhu do 2 m visoke stabljike čine paštitac. Odebljali kratki podanak s mnoštvom tankih korjenčića (uz glavni korijen) kopa se u jesen.

U primjeni se koristi usitnjeni podanak s korijenom u obliku praha ili čajnog naljevka ili čajnog oparka ili tinkture za slijedeće namjene:

  • protiv nesanice i za smirenje nervoze i histerije,
  • protiv grčeva i nadimanja u crijevima,
  • protiv anksioznosti, strepnje i loših misli,
  • za odvikavanje od alkohola i nikotina,
  • za regulaciju neuredne menstruacije.

Samostalno se valerijana uzima ujutro i navečer ili kao prašak na vrhu noža u čaši vode ili kao čajni naljevak (1 mala žlica usitnjenog korijena moči se preko noći u 2 decilitra vode i ocijeđeno se popije 1 decilitar ujutro i 1 decilitar navečer). Kura traje 2 do 3 tjedna.

Valerijanu je dobro kombinirati u čajnoj smjesi sa matičnjakom, metvicom, glogom, lavandom i drugim biljem, već prema namjeni. Tada se koristi kao čajni oparak ili kao tinktura u kurama do 6 tjedana.

Napomene:

  • Preduga upotreba i povećane količine valerijane dovode do navikavanja, do klonulosti i do srčanih tegoba.
  • Između kura treba biti prekid uzimanja onoliko vremena koliko traje kura.

VODOPIJA, plava, divlja cikorija, žućenica, konjogriz, potrošnik (Cichorium intybus L.), iz biljne porodice Cichoriaceae, cvate cijelo ljeto plavim cvjetnim glavicama na grmolikoj biljci s vrlo rijetkim listovima (ogranci su praktično goli). Proljetni rozetni listovi služe za salatu.

Korijen vodopije je izvrsna hrana za dijabetičare zbog visokog sadržaja inulina. Kao biljne kapi ili čajni oparak koristi se kod bolesti jetre, gušterače i slezene te kod svih crijevnih tegoba, odstranjuje žučne kamence i žuticu, čisti krv i tjera mokraću. Babice na selu koriste čajni uvarak korijena vodopije za jačanje i oporavak rodilja iza poroda.

Svježi sok od cijele biljke koristi se za porast kose i obrva.

VRBOVICA (vrbolika), sitnocvjetna vrbovica  (Epilobium parviflorum Schreb.), drobnocvjetni vrbovec, iz biljne porodice Onagraceae (ili Oenotheraceae) cvjeta u srpnju i kolovozu sitnim ružičastim cvjetićima, promjera do 1 cm, raspoređenim po vršku grančica. Druge vrste vrbovica sitnih blijedoružičastih cvjetova su dobra zamjena.

Važno je izbjegavati u primjeni dvije vrste s purpurnim većim cvjetovima: Epilobium hirsutum L. (dlakava vrbovica) i Epilobium (Chamaenerion) angustifolium L. (uskolisna vrbovica ili kiprej ili ciprje).

Mnogi muškarci zahvaljuju vrbovici (u primjeni kao čajni oparak ili tinktura) na otklanjanju problema s prostatom, od češćeg mokrenja do bolova pri mokrenju ili bolova zbog upale mjehura ili bubrega. Jedino kura s vrbovicom može pomoći kod raka mjehura i raka prostate, čak i kad se rak proširi na okolno tkivo:

– prva 3 tjedna kure piju se 3 šalice čajnog oparka (1 čajna žlica usitnjenih osušenih vrškova u cvatu na četvrt litre vrele vode, stoji 10 minuta poklopljeno, procijeđeno se pije, uvijek svježe pripremljeno), ili se uzima 3 puta po 20 kapi tinkture od vrbovice u 2 decilitra vode.

– drugi dio kure traje bar 6 tjedana: pije se po 1 šalica (četvrt litre) ujutro i navečer čajnog oparka ili se uzima ujutro i navečer po 25 kapi tinkture u četvrt litre vode.

Dobro je istovremeno koristiti i začine: 2 puta dnevno po 1 malu žlicu brašna sjemenki piskavice (Trigonella) i 2 puta dnevno po 1 malu žlicu brašna sjemenki sikavice (Sylibum) te 2 puta dnevno pojesti po 1 veliku žlicu sjemenki bundeve.

.

VRIJES, vrijesak, vresa (Calluna vulgaris (L.) Hull) je zimzeleni grm iz biljne porodice Ericaceae. Sitni zvonoliki svjetloljubičasti  cvjetići cvatu u kolovozu i rujnu, kad se skupljaju vrškovi grančica u cvatu. Vrlo sličnih cvjetića je do pedalj visoka proljetna crnjuša (Erica carnea L.) i upotrebljava se za istu namjenu.

Čajni oparak od orunjelih suhih listića i cvjetića (1 čajna žlica na 2,5 decilitra vrele vode, stoji 15 minuta) ili u tinkturi (1 čajna žlica tinkture u šalici vode):

  • ubrzava izlučivanje mokraće,
  • otklanja tegobe kod reume, gihta i artritisa,
  • topi kamence u bubregu i mjehuru,
  • čisti krv i sve organe,
  • otklanje ekceme, lišajeve i prištiće,
  • otklanja upalu očiju (konjuktivitis),
  • otklanja tegobe s prostatom i jača libido.

VRKUTA, virak, gospin plašt, plahtica (Alchemilla vulgaris L.) je zajedničko ime za više vrsta ili podvrsta niskih, zelenih, livadnih trajnica iz biljne porodice Rosaceae. Cvate od kraja svibnja do kraja kolovoza neuglednim zelenkastim cvjetićima na duljoj stapki među listovima, koji su slični pačjem stopalu.

Listovi i cvjetovi koriste se kao čajni oparak ili kao tinktura:

  • protiv svih vrsta upala uro-genitalne sluznice,
  • protiv gastritisa, upale crijeva i proljeva,
  • protiv upale jajnika i maternice,
  • protiv upale sluznice usne šupljine i desni,
  • za ispiranje i zacjeljivanje rana nakon vađenja zuba,
  • protiv lišajeva i kožnih mjehurastih ekcema,
  • za brži oporavak rodilja nakon teškog poroda,
  • protiv anemije, arterioskleroze i dijabetesa.

Napomena: Vrkuta ulazi u sastav «Čaja za policistične jajnike»: jednaki dijelovi vrkute, marulje, bijele ili žute mrtve koprive, nevena, lavande, pirike i mravinca, na primjer, po 50 g od svake biljke pomiješanih u čajnu smjesu od 350 g, dovoljnu za mjesec dana.

ZEČJI TRN, gladiš (Ononis spinosa L.) iz biljne porodice Fabaceae je trnoviti grmić s ružičasto-ljubičastim leptirastim cvjetovima. Cvate od lipnja do rujna i tada se vadi korijen, najbolje iza cvatnje. Korijen gladiša koristi se  u obliku tinkture ili provarka. Provarak korijena gladiša priprema se na slijedeći način: 2 čajne žlice usitnjenog suhog korijena moči se bar 6 sati u 3 dL vode, pola minute se prokuha i odmah procijedi. Pije se 1,5 dL čaja u dva navrata, s razmakom od 2 sata.  Provarak  se priprema iza doručka i prije večere, ukupno 6 dL provarka dnevno. Pije se 5 dana, pauzira 5 dana, ponovo se pije 5 dana. U diuretičkim čajnim smjesama korijen gladiša primjenjuje se bez ograničenja.

Učinci su mnogobrojni:

  • tjera na mokrenje kada drugo bilje zakaže,
  • čisti mulj iz bubrega i mjehura,
  • izlučuje vodu iz trbuha kod vodene bolesti,
  • smanjuje edeme na nogama,
  • smanjuje reumatoidni artritis i bolove kod gihta,
  • čisti krv, detoksicira jetru,
  • pobuđuje probavu kod lijenih crijeva,
  • pomaže u iskašljavanju kod bronhitisa,
  • čisti kožu od ekcema i otklanja jaki svrbež.

Uvarak korijena u bijelom vinu ( priprema se kao i provarak u vodi) koristi se kao mokri oblog i za masiranje te otklanja grčeve u prstima i listovima nogu.

ZLATNICA, čelebi-grana, zlatošipka, zlata rozga (Solidago vigra-aurea L.) iz biljne porodice Asteraceae je do 120 cm visoka trajnica, često u gornjem dijelu razgranata šiba, gdje žuti cvatovi od srpnja do polovine listopada čine gronje ili metlice po vrškovima grančica.

  • upala urinarnog trakta,
  • mulja i kamenca u bubregu i mjehuru,
  • mulja i kamenca u žučnjaku,
  • tegoba s jetrom,
  • viška šećera, kolesterola i mokraćne kiseline u krvi,
  • upale crijeva, krvavog proljeva i krvavih hemoroida,
  • reume, gihta i artritisa,
  • hipertrofije prostate,
  • teže zacjeljivih rana i čireva na koži (kao čaj i kao oblog),
  • osipa, ekcema i lišajeva na koži (kao čaj i kao oblog),
  • upale zubnog mesa i čireva u ustima,
  • bronhijalne astme i hripavca.

O primjeni ljekovitog bilja korišteni su podaci iz stručne i stručno-popularne literature. Posjetiteljima je na volju i osobnu odgovornost koristiti navedene podatke s ove stranice. Korištena literatura:

  1.  Danica Kuštrak: «Farmakognozija – fitofarmacija» (Golden marketing – Tehnička         knjiga, Zagreb, 2005.)
  2.  Stribor Marković: «Fitoaromaterapija» (Centar Cedrus, Zagreb, 2005.)
  3.  Vladimir Grdinić, Dario Kremer: «Ljekovito bilje i ljekovite droge» (Hrvatska ljekarnička komora, Zagreb, 2009.)
  4.  Sabira Hadžović, Saša Pilipović: «Ljekovito bilje i izrada preparata od ljekovitog bilja» (Šahinpašić, Sarajevo, 1999.)
  5.  Enes Hasanagić: «Ljekovito bilje i jetra» (Svjetlost, Sarajevo, 1988.)
  6.  Rudolf F. Weiss: «Lehrbuch der Phytotherapie» (Hippokrates-Verlag, Stuttgart, 1985.)
  7.  David Hoffmann: «Zdravo srce» (Dušević i Kršovnik, Rijeka, 2002. prijevod)
  8.  Toni Nikolić, Sanja Kovačević: «Flora Medvednice» (Školska knjiga, Zagreb, 2008.)
  9.  Sanja Kovačević, Toni Nikolić i drugi: «Flora jadranske obale i otoka» (Školska knjiga, Zagreb, 2008.)
  1. Sergej Forenbacher: «Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja» (Školska knjiga, Zagreb, 1998.)
  2. Sergej Forenbacher: «Žumberak – kalendar flore Žumberačke gore» (Školska knjiga, Zagreb, 1995.)
  3. Barbara Živković: «Zaštićene biljke samoborskog područja i Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje» (Javna ustanova Park prirode Žumberak-Samoborsko gorje, Samobor, 2009.)
  4. Radovan Domac: «Flora Hrvatske» (Školska knjiga, Zagreb, 1994.)
  5. Andrej Martinčić, Franc Sušnik: «Mala flora Slovenije-praprotnice in semenke» (Državna založba Slovenije, Ljubljana, 1984.)
  6. David Streeter: «Collins flower guide – The most complete guide to the flowers of Britain and Ireland» (Harper Collins Publishers, London, 2009.)
  7. Margot and Roland Spohn: «Wild flowers of Britain and Europe» (A.&C. Black, London, 2008.)
  8. Bob Gibbons, Peter Brough: «Philip’s Wild Flowers of Britain and Northern Europe» (Philip’s Limited, London, 2007.)
  9. Willi Schafner i drugi: «Ljekovito bilje: Kompendij» (Leo-comerce, Rijeka, 1999, prijevod)
  10. Lesley Bremness: «Sve o bilju» (Mozaik knjiga, Zagreb, 1995, prijevod)
  11. Fran Kušan: «Ljekovito i drugo korisno bilje» (Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb, 1956.)
  12. Jovan Tucakov: «Lečenje biljem» (Rad, Beograd, 1990.)
  13. Richard Willfort: «Ljekovito bilje i njegova upotreba» (Mladost, Zagreb, 1974, prijevod)
  14. Marija Treben: «Zdravlje iz Božje ljekarne» (VBZ, Zagreb i Mavrica, Celje, 1995, prijevod)
  15. Josip i Jasenka Gelenčir: «Atlas ljekovitog bilja» (Prosvjeta, Zagreb, 1991.)
  16. Ljubiša Grlić: «Enciklopedija samoniklog jestivog bilja» (EX LIBRIS, Rijeka, 2005.)
  17. Jörg Grünwald, Christof Jänecke: «Zelena ljekarna» (Mozaik knjiga, Zagreb, 2006, prijevod)
  18. James A. Duke: «Zelena ljekarna» (Marjan tisak, Split, 2002, prijevod)
  19. Sergej Forenbacher: «Velebit i njegov biljni svijet» (Školska knjiga, Zagreb, 2001.)
  20. John Wilkinson, Andrew Danford: «Prirodni lijekovi- Vodič kroz ljekovito bilje i njegovu primjenu» (Reader’s Digest i Mozaik knjiga, Zagreb, 2006, prijevod)
  21. Earl Mindell: «Biblija ljekovitog bilja» (Leo-commerce, Rijeka, 2002, prijevod)
  22. Slobodan Kolić: «Prirodna medicina» (August Cesarec, Zagreb, 1989.)
  23. Katja Toplak Galle: «Domaće ljekovito bilje» (Mozaik knjiga, Zagreb, 2005, prijevod)
  24. Gerhard Leibold: «Heilkräuter-Modernes Lexikon der Pflanzen und Anwendungen» (Falken Verlag, Niedernhausen/Ts.,1980.)
  25. Josip Žuvanić (recenzent): «Alergijske biljke» (Pharmacia AB, Uppsala i Pharmacia, Zagreb, 1984, prijevod)
  26. Richard Schulze: «Lečenje neizlečivih bolesti» (STA Matić, Beograd, 2013, prijevod)
  27. Janez Vidmajer: «Zelišča, čaji in kozmetika» (Cankarjeva založba, Ljubljana, 1980.)
  28. Bob Press, Bob Gibbons: «Wild Flowers of Britain and Europe – Photographic Field Guides» (New Holland Publishers Ltd, London, 1993.)
  29. Stephen Harrod Buhner: «Herbal Antibiotics» (Storey Publishing, Nort Adams, MA(USA), 2012.)
  30. David Grotto: «101 namirnica koja vam može spasiti život» (Mozaik knjiga, Zagreb, 2010, prijevod)
  31. Nada Hulina: «Više biljke stablašice-sistematika i gospodarsko značenje» (Golden marketing- Tehnička knjiga, Zagreb, 2011.)
  32. Mario Crvenka: «Atlas otrovnog bilja» (Svijetlo riječi, Livno, 1996.)

Pripremio: Željko Sobotka, dipl. ing., prof.

U Zagrebu, travanj, 2016.